Oglasi
[oglas_1]
Ova nas izložba vodi na neobično, vrlo zanimljivo putovanje: putovanje kroz vrijeme i kroz razne ljudske prostore. Usredotočuje se na prikaze glave u srednjoj i zapadnoj Africi, sa oko 300 komada, koji datira iz 6. stoljeća pr. C. do kraja 19. i početka 20. stoljeća. Osim toga, važan skup dokumenata i knjiga predstavljen je u nekoliko vitrina koje nam pomažu kontekstualizirati ono što vidimo. Naslov, metamorfoza bićaTo je izvrsna sinteza onoga što možemo promatrati, razlika, modifikacija i promjena u reprezentacijama čovječanstva u kulturnim kontekstima vrlo udaljenim od našeg.
Kuratorstvo dijeli renomirani belgijski antropolog i povjesničar umjetnosti, Francisco Neyti španjolski kritičar i teoretičar umjetnosti Sergio Rubira. Riječ je o temi od velike važnosti jer su antropologija i povijest uspjele točno locirati funkcije i značenja odabranih djela, a iz aktualne umjetničke vizije prezentacija je bila izvrsno artikulirana.
Sintetizirajući geografsku i povijesnu perspektivu, izložba je organizirana u tri dijela: Nigerija i Kamerun, Zapadna Afrika i Središnja Afrika, s veliku raznolikost etničkih skupina koje se nalaze na ovim geografskim područjima. Srž je prikaz različitih identiteta s figuracijama tijela i maski, s posebnim naglaskom na glavi. Većina onoga što vidimo su skulpture srednjeg ili malog formata izrađene s najrazličitijim materijalnim podlogama: terakota, bronca, drvo, kamen i biljna vlakna.
Djenné Maternity (par koji se grli u sjedećem položaju), s. XII-XVI
Ono što su ti prikazi točni smjernice identiteta, razlikovanje muškog i ženskog, kao i cijela raznolikost vjerovanja čije je značenje, upisano u dijelove, podignuto i podijeljeno u ritualima i svakodnevnim aktivnostima. Vrlo je važna bila uporaba maski, koju su najčešće koristili muškarci, ali i žene, posebice u ritualima inicijacije. Također možemo vidjeti u nekim djelima kako se žensko povezivalo s majčinstvom i, u jednom konkretnom slučaju, “lutke za plodnost”, žene su ih koristile od djetinjstva dok nisu postale majke.
[Círculo de Bellas Artes “otvoreniji nego ikad” premijerno predstavlja novu sezonu]
Neki su također prisutni osobine životinja, također se koristi za utvrđivanje identiteta i uloga u ljudskim skupinama: rogovi antilope, glava pernate ptice ili glava bika. Mali oltari, minijature sa svojom prenosivom prirodom i mali izbor češljeva i češljeva koji dokumentiraju društvenu i estetsku tradiciju privlače pozornost svojom sintetičkom prirodom.
Prikupljena djela svojim specifičnim karakterom i značenjem prenose nas u različite kontekste afričkih kultura i tradicija u kojima ono što danas nazivamo umjetnošću nije bilo prisutno.
Pa, sve ovo što vidimo, gdje i kako se nalazi? Naravno, prikupljena djela imaju veliku relevantnost i ekspresivni intenzitet, no mogu li se ona smjestiti u umjetnost, kad govorimo o “afričkoj umjetnosti”, kako se to uobičajeno kaže? Po mom mišljenju, ne. Djela okupljena na izložbi svojim specifičnim karakterom i značenjem prenose nas u različite kontekste afričkih kultura i tradicija u kojima ono što danas nazivamo umjetnošću nije bilo prisutno.
Prvi korak koji se mora poduzeti da bismo se udubili u ono što nam je pred očima je taj Nismo u onome što se ponekad bez daljnjeg opisuje kao "afrička umjetnost".. Ono što danas nazivamo umjetnošću, artikulirajući pluralni opseg različitih umjetničkih disciplina, nastalo je kao kulturno otkriće u antičkoj Grčkoj, čiji se počeci mogu smjestiti oko 5.-4. stoljeća pr. C., kada je uspostavljena duboka veza između riječi, zvukova i vizualnih prikaza, izražena formulom “téchne mimetiké”, što je doslovno značilo sposobnost ili znanje osjetljivog prikazivanja.
Inicijacijska maska koja predstavlja ženski lik, s. XX
Naknadni prijevodi mimeze kao imitacije, iz latinskog izraza, bili su vrlo reduktivni. Jer ono do čega nas vodi koncept osjetljive reprezentacije drugačija je ravan od one pragmatičke ili teorijske koja se također otvorila u tom kulturnom kontekstu kao što je filozofija-znanost. Ono što je odlučujuće jest da se razmišljalo o razumnoj reprezentaciji način stjecanja znanja i zadovoljstva kroz razradu i prijenos oblika u njihovim različitim osjetljivim i pojmovnim planovima. To je utrlo put onome što i danas nazivamo umjetnošću, sa svim svojim intenzitetom i raznolikošću...
Očito, iako prikupljeni komadi po svom podrijetlu i koncepciji nisu baš umjetnička djela, ono što možemo jest približiti im se našom umjetničkom vizijom, konfiguriran tijekom vremena iu kulturnim kontekstima toliko različitim od onih u kojima su ti komadi proizvedeni. A istina je da s tim pogledom pažnje i dijaloga ono što nastaje je dah ljepotenešto odlučujuće na široj ljudskoj razini od one umjetnosti, i što ima izvrsnu razinu u tim reprezentacijama afričkih identiteta.
Uz sve to, uz dubokog intenziteta Iz ovih afričkih varijacija oko metamorfoza bića proizlazi potreba za vrednovanjem i brigom za sve izraze velike raznolikosti tradicija osjetljivog predstavljanja koje je jedan od središnjih korijena izvanrednog višestrukog bogatstva kulturne baštine čovječanstva. Izvrsna izložba, ne propustite je.
Pratite teme koje vas zanimaju