Oglasi

[oglas_1]

Madridske galerije rezerviraju razdoblje ARCO kako bi istaknule rad jednog od umjetnika s kojima rade. Nakon razdoblja izbivanja iz galerije Juana de Aizpuru, ovom prilikom Montserrat Soto (Barcelona, ​​​​​​​1961.) predstavlja sintezu, s novim značajkama, krajolika tijekom putovanjaserije koju je razvio posljednjih godina i koju je pokrenuo prije gotovo dva desetljeća.

U 2021. proljeće se moglo vidjeti u Madridu u Botaničkom vrtu –grad propasti. Od nomada do beskraja– i u CAB Burgos –Put u Carstvo–, budući da umjetnik živi u gradu Gumiel de Izán, u Burgosu. Sada se povezuje izravno na početak plana puta u galeriji, postavljen kao Virgilijevo putovanje u Danteovo podzemlje, a koji završava na “Kraj odjeljka”, označen s “Hic et nunc”, “ovdje i sada”. Otvoren i poetičan završetak sa slikom balkona okupiranog korovom. Priroda koja uvijek uništava i na kraju ljudsko barbarstvo.

Oglasi

Polazeći od konceptualnog pristupa fotografiji, Soto je ambiciozni istraživač i arhivar mjesta u kojima živimo. Njegovi zapisi pokrivaju velika geografska područjakao što se može vidjeti u pokrivenim stvarnim scenarijima, koji se kreću od Damaska do New Yorka, prolazeći kroz Namibiju, Tunis, Kubu, São Paulo, Caracas, Jeruzalem, Mauritaniju, Pariz, Madrid ili Barcelonu.

Polazeći od konceptualnog pristupa fotografiji, Soto je ambiciozni istraživač i arhivar mjesta u kojima živimo.

Iz više perspektiva: društvene i antropološke, ekonomske i političke, ali i ekološke. Složenost u pristupu fotografiji i uključivanju vizualne kulture u nju sažeta je u “njegovu posvećenost sjećanju i prirodi” po primitku nagrade. Nacionalna nagrada za fotografiju 2019.

Kako bi priopćio takvu složenost, Soto koristi znakove s motkama, znakove i druge stvarne i digitalno uvedene znakove, s kojima rješava semiotički problem odnosa slike i riječismisla i značenja, višeznačnog u pukom fotografskom prikazu.

Između “istine znakova i znakova istine” od henri lefebvre, umjetnica stavlja naglasak na konstrukciju fotografske slike kako bi nam govorila o migracijama i raseljavanju, populacijama zgusnutim do granice opstanka i prostorima prepuštenim pohlepi spekulacija. Tamo gdje prebiva razorna moć, opet i opet.

Oglasi

[Montserrat Soto: “U digitalnoj eri, fotografija je oslobođena okova stvarnosti”]

U ovom svijetu stalnih izvanrednih situacija, gdje smo prisiljeni živjeti u pripravnosti zbog “crnih labudova”, Neočekivani, ali odlučujući događaji mijenjaju naše živote, poput prošle pandemije; i “sivi labudovi”, te vjerojatne prijetnje (ekonomske, socijalne, ekološke) za koje slutimo, sve više uronjeni u neizvjesnost.

Pa ipak, u eksplicitnom prozoru koji postavlja Sotova fotografska slika, njegova osuda nikada nije očita i uvijek poziva na razmišljanje kroz nostalgičan i poetičan pogled, s romantičnom pozadinom. Od toga distancirani i postmoderni romantizamstran svakom empatijskom iskušenju, ali bez poštovanja prema ljudskoj drami najugroženijih, a to uključuje i nas, bez odricanja od pobune.