Oglasi
[oglas_1]
Čini se da je slikarstvo uvijek u središtu pozornosti. Mnogo se puta govorilo o njegovoj smrti i još se mnogo puta prisjećalo njegova ponovnog rođenja. No istina je da se čini da ova disciplina odolijeva svim napadima. Istraživanje njegovih suvremenih granica i mogućnosti cilj je s kojim je torinski OGR inaugurirao Izrežite tepih u okrugli kvadratizložbu kurira umjetnica Jessica Stockholder (Seattle, 1959.) s djelima iz zbirki Zaklade ”la Caixa” i Fondazione per l'Arte Moderna e Contemporanea CRT.
To je oluja osmišljena da se osobno osjeti i uživa u njoj, unatoč ograničenjima izazvanim pandemijom. OGR nije bijela kocka na kakvu su nas navikle galerije suvremene umjetnosti, već industrijski prostor (tu su popravljani vlakovi) u kojem je ostao izvorni izgled. Iako je ondje održano nekoliko izložbi, nijedna se do danas nije vrtjela oko slikarstva. Stoga su “prihvatili to kao izazov”, komentira Nimfa Bisbe, odgovorna za umjetničke zbirke u Zakladi “la Caixa” i koja nam daje ključeve ove izložbe. Za realizaciju projekta trebao im je “netko tko se usudio učiniti nešto drugačije”, a ubrzo su shvatili da to mora biti umjetnik koji predlaže instalaciju.
“Jessica Stockholder ima vrlo proširen koncept slikanja. Nadalje, slikarstvo je danas pomalo hibridno. Postoje radovi koji se približavaju skulpturi ili čak slikovnoj fotografiji. Dioničar je pridonio kvaliteti da se o slikarstvu govori u aktualnijim terminima, kao multifacetan medij”, kaže Bisbe. Zapravo, ova je izložba bliska velikoj imerzivnoj instalaciji s djelima umjetnika kao što su Vito Acconci, Aurelio Amendola, Edward Ruscha, Robert Mangold, Pedro G.Romero, Guillermo Pérez Villalta, Marlene Dumas, Richard Tuttle, Tracey Emin, Diego Perrone ili samog dioničara. “Bilo je veliko poštovanje i radovi zadržavaju svoj vlastiti identitet. Neki od njih se čak vide drugačije”, dodaje Bisbe.
Točno je 10 radova koje je Dioničar odabrao iz zbirke Zaklade “la Caixa”.. Neki su od poznatih umjetnika, dok su drugi od španjolskih kreatora nepoznatih u Italiji. Od Francesca Clementea, primjerice, odabrao je fresku koju je Zaklada nabavila u Sjedinjenim Državama i koja nije napuštala Španjolsku od svog dolaska 1980. godine. Izložena je samo u muzeju Guggenheim u Bilbau prigodom izložbe koja je okupila 6 umjetnikovih fresaka. Dioničar je istražio dvije zbirke i iz fondova španjolskog subjekta izabrao “figurativnu sliku Péreza Villalte koja nas je iznenadila svojim konceptom discipline”, objašnjava osoba odgovorna za zbirke.
Za odabir komada umjetnik se usredotočio na dvije geometrijske figure: kvadrat i krug i kako su povezani na većini slika: “kvadrat kao racionalan i krug kao manje stabilan i mobilniji aspekt”. U ovoj je igrici postavio dva komada Richarda Tuttlea na zidove piramide koji moraju biti okrenuti jedan prema drugome i odlučio da je svaki od zidova druge boje. "Istražujem kako općenito pravocrtna geometrija svojstvena konturama ili rubovima slika stvara značenje unutar i izvan njih."objašnjava sama umjetnica koja do 6. ožujka ima samostalnu izložbu također u Madridu, u galeriji Max Estrella.
Dok je istraživao pozadinu, uočio je prisutnost tih dviju geometrijskih figura, a zatim je počeo “razmišljati o prikazu ljudskog tijela kao o nekoj vrsti kruga upisanog u kvadrat, kao u Vitruvijev čovjek Leonarda da Vincija. Same slike općenito karakterizira pravocrtna geometrija. Ono što se događa unutar zaslona stvara pritisak na rubove. Rubovi su doslovni i apstraktni i definirani su vrhom materijalnog nosača, ali pravokutnik, koji se identificira kao karta, shvaćen je na temelju apstrakcije”, ukazuje on.
U konačnici, ambijentalna instalacija koja na iskustveni način dočarava sraz kruga i kvadrata kao sliku produktivnog sraza racionalnosti i mašte, reda i preobilja, tijela i ideje. “Vjerujem da je Stockholder tražio konstantu za uspostavljanje diskursa i otkrio da je u mnogim djelima postojao taj odnos, ali ponekad je vrlo suptilan. Na primjer, slika Marlene Dumas je figura koja raširi svoje ruke i kao da crta krug i stavlja je pored talijanske fotografije na kojoj vidimo krug. O la pieza Od 9 do 5 Ruscha koji nas vodi do sata, njegove kružnosti i našeg radnog dana“, objašnjava Bisbe.
Na ovoj izložbi umjetnik traži aktivnost gledatelja, koji hoda i fokusira se na detalje svakog djela. Za njega je Stockholder izgradio veliki prsten s ružičastom zemljom boje fuksije kako bi se posjetitelj mogao popeti i, dajući mu vodstvo, od tada je vidio cijeli ansambl.
Smrt i uskrsnuće slikarstva
Što se tiče Nimfe Bisbe, slika je u vrlo dobrom zdravstvenom stanju. Ova se disciplina “proširila. U katalogu izložbe Trajni straight [organizirano na CaixaForum Barcelona u lipnju 2019.], David Barro je rekao da je jedina stvar koja se nije promijenila naziv, ali morali bismo razgovarati o slikovnom jer koristimo vokabular koji govori o boji, figurama, oblicima i teksturama. Kada, na primjer, vidimo video, kažemo da je slikovit.” U tom smislu smatra da je slikarstvo u našoj povijesti iu našem umu. “Čak i kad vidimo krajolik, vidimo ga tim očima i to je zato što je slikovno dio naše DNK”, dodaje. Nadalje, sve se više umjetnika “vraća četvrtastom platnu i nastavlja mrljati i prljati se pigmentom, ali slikanje – zaključuje – nije samo ono što se događa na ravnoj površini”.
