Oglasi
[oglas_1]
Ova galerijska izložba Thaddaeus Ropac iz Pariza predstavlja vrlo specifično gledište na djelo, složeno i puno gustoće Marcel Duchamp (1887-1968). Naslov, na francuskom Toucher Priore (Molim vas, dotaknite), koju je u jednom od svojih radova upotrijebio sam umjetnik, izražava inverziju koja aludira i propituje oznaku koja se uobičajeno koristi u muzejima kako publika ne bi dirala djela: Molimo ne dirajte.
Fetišizam, u svim svojim varijantama, od kojih neke nisu izrazito fizički, uvijek podrazumijeva kontakt. A postavljajući se u ovo područje, ono što Paul B. Franklin, kustos izložbe, namjerava istaknuti jestSredišnja važnost fetišizma u životu i radu Marcela Duchampakoji je uvijek želio da raznolika publika ne bude “izvan” njegovih djela, nego u intenzivnom i slobodnom kontaktu s njegovim djelima.
Oglasi
U tekstu predstavljanja izložbe kustosica kaže da se “prvi put propituje važnost fetišizma i fetišizma u djelu Marcela Duchampa”. Ovo zahtijeva malu kvalifikaciju, jer je 2016. Muzej Tinguely u Baselu predstavio izložbu pod istim naslovom: molim te dodirnii podnaslov dodir umjetnosti, čiji je kustos Roland Wetzel. Naravno, iako je tom prigodom polazište od Duchampa, izložba nije bila osmišljena toliko specifično oko fetišizma, već je predstavljena s otvorenim pristupom prisutnosti drugih umjetnika.
Ova verzija od molim te dodirni iz galerije Thaddaeus Ropac iz Pariza, prvi put je predstavljen u njihovom prostoru u Londonu. To je, bez sumnje, znak velikog interesa da kroz 34 djela grafika, objekata, fotografija i reprodukcija malih formata, zadire u neka od pitanja koja su Duchampa učinila jednim od najvažnijih umjetnika našeg vremena. Zračenje fetišizma artikulirano je u pet cjelina: razmatranje ready-madea kao fetišističkog objekta; njegova prisutnost u minijaturnim replikama i reprodukcijama; njegovu ulogu u žanrovskoj igri: korištenje fetišističkih materijala kao što su koža, vinil, guma i metalizirani papir te razotkrivanje njegova umjetničkog identiteta (u Marcelu iu Rrose Sélavy).
Reprodukcije malog formata, koje je načinio sam Duchamp, a nalaze se u kutijama više izdanja iu luksuznim izdanjima kataloga, postavljaju pitanje kako se mogu vrednovati u odnosu na originalna djela, budući da, kako je Walter Benjamin postavio u tridesetim godinama 20. prošlog stoljeća, karakter umjetničkih djela doživio bi duboku transformaciju od trenutka kada je njihova tehnička reprodukcija postala moguća.
Po tom pitanju Paul B. Franklin u katalog izložbe uključuje ono što je Duchamp rekao u posljednjim godinama svog života: “Razlikovanje stvarnog od lažnog, imitacija od kopija, potpuno su besmislena tehnička pitanja” (1967.). “Dvostruko ili mehaničko ponavljanje ima istu vrijednost kao i original” (1968.). I nakon toga zaključuje: “U Duchampovu mišljenju, ideje utjelovljene u umjetničkom djelu bile su od jednake ili veće važnosti od samog fizičkog objekta.”
To točno otvara karakter uzorka seta dijelova. Postavljeni smo pred svojevrsni mikroskop za gledanje kako bismo pred naše oči i um postavili središnju značajku Duchampovog umjetničkog rada: prevlast ideje nad fizičkim osloncima. I odatle važnost koju pojam fetišizma ima u njegovom životu i radu.
Pojam fetiš ima svoje etimološke korijene u kultnim predmetima kojima su se u pojedinim kulturama pripisivale nadnaravne moći. Ali u razvoju europske kulture, te s intenzivnim pojavljivanjem tehnologije koja je iznjedrila masovne populacije i kulture, u pristupima psihologije i psihoanalize, skovan je pojam fetišizam kao izraz onoga što se tada smatralo “seksualnom devijacijom”. . sastoji se od uzimanja dijela tijela ili odjeće kao predmeta uzbuđenja i želje.
Najvažnija stvar, kao što Paul B. Franklin neprestano naglašava, jest da pojam fetišizma kod Duchampa ima pozitivan i otvoren karakter. Njime nastojimo situirati ideju privlačnosti, bez obzira na to postoji li fizički kontakt, kako u životu tako iu umjetničkim djelima, što omogućuje razotkrivanje želje kao erotske sile. I tako, da zaključimo, možemo podijeliti s Duchampom ideju da su i život i umjetnost eros... To nam govori Marcelov razvoj u Rrose Sélavy, riječi koje zvuče na francuskom, homofonija su, kao Eros je život. Na španjolskom: Eros je život.