Kad je Francisco Bores otišao u Pariz u potragu za avangardom

Nova proslava obljetnice donosi nam prisustvo još jednog umjetnika: Francisco Bores. U povodu 50. obljetnice njegove smrti, 10. svibnja 1972., Studentski dom postavlja sugestivnu izložbu koja pokriva cjelokupnu njegovu karijeru.

Rođen u Madridu 1898., od 1916. Bores je počeo studirati slikarstvo, napraviti kopije klasika u muzeju Prado, te tako započinje svoju karijeru slikara i ilustratora. Godine 1922. sudjeluje na Zemaljskoj izložbi likovnih umjetnosti, a iduće se godine uključuje u ultraistički pokret, sudjeluje na skupovima, pohađa književne kružoke i Studentski dom.

Činjenica da se izložba odvija u ovom prostoru, gdje su se okupljali najznačajniji pisci i umjetnici Španjolske u drugom desetljeću 20. stoljeća, središnji za “Generaciju 27”, putovanje je kroz vrijeme koje nam omogućuje obnoviti lik Boresa s najboljim odjecima i rezonancijama.

[Lorca u svom stanu, sjećanja na rezidenciju]

Izložba je podijeljena u dvije velike cjeline: “Madrid (1898-1925)” i “Pariz (1925-1972)”. Upoznali su se više od stotinu Boresovih djela – ulja, crteža i gravura–, koje prati pet djela drugih umjetnika koji su s njim živjeli u tom avangardnom okruženju. I također set dokumenata, časopisa i tiskovina, te fotografija.

U Madridu 1920-ih, Bores je uspostavio veze kontakta i prijateljstva s nekim od najvažnijih intelektualnih i umjetničkih ličnosti, kao što su Ramón Gómez de la Serna, Federico García Lorca, Salvador Dalí, Luis Buñuel, Gerardo Diego, Emilio Prados, José Moreno Villa ili José Bergamín, neke od njih vidimo ovdje na slici.

Nastanio se u Parizu 1925., gdje je upoznao Picassa i Juana Grisa, te postao dijelom pluralnog i intenzivnog procvata avangarde.

No, čini se da se razočarao oskudnim odjekom koji su novi umjetnički pristupi imali u Španjolskoj i, prema njegovim riječima, osjećajući "hitnu potrebu za obnovom", nastanio se u Parizu 1925., gdje je upoznao Picassa i Juana Grisa. i bio je dio pluralnog i intenzivnog procvata avangarde, iako uvijek održavajući svoju neovisnost. Tu će boraviti do kraja života.

I u Španjolskoj i u Francuskoj, osim slikarstva, Bores svoju pažnju usmjerava na ilustracijua njegov dizajn omota ističe se u ranim godinama zapadni časopiskao i crteži i ilustracije za knjige, uvijek velike izražajne snage, što se vidi na izložbi.

U Francuskoj je proširio svoje odnose s važnim umjetnicima. Njegov dolazak u Pariz koincidira, kako sam piše 1957., s onim što se smatra “posljednjom godinom kubizma”, ali ističe da nije imao “nikakvog odnosa s posljednjim kubistima”, te da su, naprotiv, slikari s Oni koji su osjećali afinitet bili su oni bliže nadrealizmu”.

Od tada se njegova karijera konsolidira, igrama linija i crteža, u kojima se naziru otvoreni kubistički odjeci, ali i želja za snimanjem života u dubinu, u skladu s nadrealnim horizontom.

Sve se to ogleda u njegovim temama: portretima, mrtvim prirodama, aktovima i aktivnim scenama, u kojima se dinamičnost i ekspresivna snaga preklapaju s nemimetičkom figuracijom. Postoje rupe: slikajući iznutra, iz dubine, miris života.

Pratite teme koje vas zanimaju