Oglasi
P: Odmalena ste se zanimali za književnost i crtanje, ali ste tek s 20 godina počeli pisati kao takvi. Odakle ta potreba za pisanjem?
A: Sve se vraća u srednju školu. Puno su me kažnjavali. Ponovio sam prvi i drugi ESO i u trećem sam poludio. Imali su opciju da ne ulaze u razred kako ne bi poremetili normalan razvoj. Zatvorili su me u knjižnicu i tamo sam jedino imao knjige oko sebe i, odustajući od tog čitanja, pretpostavljao sam da će vrijeme pred nama biti nezaustavljivo. Počela sam čitati Lazarillo de Tormes i još nekoliko knjiga dok ih ne okusim. Tamo se rađa taj okus, sjeme za čitanje.
Oglasi
A: Ne nikada. Poezija je ono što najbolje odgovara mom temperamentu. Vrlo je spontana i bilježi specifične trenutke. Roman zahtijeva disciplinu koju ja ne mogu pružiti.
A: Poezija je povezana s procesima vašeg života. Nije da pišem dnevnik, ali pisanjem poezije prepoznajem vlastiti izričaj i mali odmak od svakodnevice. Stoga je duboko u mom planu s poezijom prepoznavanje onoga što jesam.
A: Pff... pa gledaj, rekao bih ti dva koja su temeljna. Prvo je biti čitatelj, jer smatram da bez čitanja nema ni pisanja. Onaj osnovni. Drugi bi bio sposobnost promatranja. Drugim riječima, ako šetate s prijateljima i zaustavite se blizu stabla jer vidite nešto neobično, stanite čak i ako vam se prijatelji udalje.
P: Zašto se čini da svi ovih dana pišu poeziju ili da ih to zanima?
Oglasi
A: Mislim da je to putem društvenih medija, jer prije su svi nešto pisali, ali mreže s velikom projekcijom i kontinuiranim informacijama (dan za danom) tjeraju nas da vidimo niz tekstova, stilova i poza. Zapravo, možda su postojali i prije, ali nisu imali ovaj zvučnik. Druga opcija je da se određeni status vidi u poeziji i kao neka vrsta ulaska u društveni klub, biti “cool”, imati tu titulu “pjesnika”.
OtpadništvoXII nagrada RNE za mladu poeziju i književne nagrade
P: Uzdižete se 2020. s ništa više ni manje od RNE Young Poetry Prize. Od tada je prošlo 3 godine. Recite nam kako ste reagirali kada ste primili poziv.
A: Pa, jako sretan, jer iako nagrade izazivaju svađu, komešanje, intrigu. Iako postoji mogućnost objavljivanja bez nagrada, priznanje za jednu, korist za pisca je što će imati određeni kritički interes, širit će se s određenim prestižem i na kraju je važan izlog. Sada, ne biste trebali biti opsjednuti nagradom jer osvojiti jednu je već puno. Normalno je ne osvojiti ništa.
P: Jeste li osjećali prijevaru ili strah dok ste radili na budućem radu?
A: Ne, da, zahtjevna je jer znam - s poniznošću koju treba reći - da je to knjiga koja održava redovitu liniju. Sada ovo što pišem mora prevladati Otpadništvo. Ovako to zahtijevam. Tako da ne vidim prijevaru. Ne vidim ni druge faktore, ali vidim zahtjev.
P: Otpadništvo To znači javno napuštanje vjere. Zašto ovaj naslov?
A: Jer to je odbacivanje vjere. Bio sam u zajednicama, crkvenim krugovima oko 3-4 godine i tamo sam vidio laž i enigmu kroz jeftine riječi, gdje se prodaje dim [sonríe]. Želio sam se suočiti s tim. Budući da je bio krug u kojem mu nije mjesto, htio ga je napasti i stvoriti nekakvu tuču. Možda beskorisno, ali taj razlog za pisanje me zaveo.
P: To je lirska zbirka pjesama. Uvijek ste više radili na ritmičkoj nego na tematskoj strani.
A: Dogodilo se slučajno. Što se tiče tehnike, sviđa mi se ritam hendekazila i slično. No, sadržaj je bio u blokovima i bez planiranja, što se ponekad događa. Suočio sam se s Božjim likom, zatim sam se igrao s izmjenom zapovijedi i već su bila dva dijela.
P: A u trećem uvodite ljubav.
A: Naravno, ljubav jer unatoč svom tom odbijanju iz prethodnih blokova, nisam želio da to bude knjiga mržnje. Htio sam dodati taj svježi zrak. Ljubav je ono što svaku knjigu spašava od zaborava.
P: Na tematskoj razini nalazimo tu Božju prisutnost, što je povezano i sa samim naslovom. Je li vam religija oduvijek privlačila pozornost?
A: Pa, kao kulturni fenomen, da. Antropološki, ovo treba malo usidriti naše ideje o svijetu u transcendenciji. Od poljoprivrednih gradova, do najsitnijih detalja, zar ne? To me zanima kao kulturološka, ljudska misao. Njegova estetika i njegova magija.
P: Pišete: “Moja je vjera u pjesmu s kisikom / mogućnost da se osjećam živim / gledajući gore sa stranice…”. Koju ste zbirku pjesama u posljednje vrijeme pročitali zbog koje ne želite podići pogled sa stranice?
A: kozmički kutakErnesto Cardenal.
P: Kad biste mogli odabrati samo dvije teme o kojima biste uvijek pisali. Koji bi bio?
A: [Uzdasi i osmijeh] Rekao bih jedno od njih: ljubav. Ljubav bez sentimentalnosti, jer poezija u stvarnosti koja se konstruira kad je napisana, već je napisana za određeni poziv i tu već postoji ljubav. Dakle, postoji predispozicija da se o ovome piše. Mjerenje sebe mjerom ljubavi na komadu papira čini čovjeka velikim. I stoga vam nisam mogao reći temu, već koncept; kontemplativna poezija To jest, nešto kratko poput daha.
Utjecaj latinoameričke književnosti i književnih nagrada
P: Utjecaj latinoameričke književnosti na vas. Što vam je to dalo? Znam da se jako divite Bolañosovu životu, njegovim nesrećama.
A: Autentičnost života na otvorenom. Sapunica divlji detektivi of Bolaño putuje Meksikom, živi intenzivno, idealistički osjećaj ekspresivne revolucije i suočavanja sa svime, neodoljivo. Jako mi se sviđa ovaj borbeni duh u pisanju. Zatim, ističem i Ernesta Cardenala, jer smatram da kao monumentalno djelo, kozmički kutak, nema premca. Argentinac Juan Gelman mi se čini super. U studijskom planu fakulteta su, primjerice, Cortázar, Borges, Bioy Casares. Samo što je, ipak, 90% literature na španjolskom u Americi i tamo morate nužno otići.
P: Koji su latinoamerički autori imali izravan utjecaj na vašu poeziju ili pjesnički rad?
A: Isprva, Bolaño kao prolaz. Onda sam se osamostalio i ušli su Gelman i Borges. Pff… tvoja mi se mudrost čini jedinstvenom.
P: Pratite li što se radi u Latinskoj Americi na poetskoj razini?
A: Ne puno, ali zato što ne vidim da postoji baš jasan most. Ono što pronalazim i otkrivam je preko mreža i preko vas, koji možda pričate o nekome, ali malo više.
P: Što mislite, zašto se latinoamerički pjesnički glasovi toliko ignoriraju, jer se ista stvar sigurno ne događa u narativu?
A: Možda smo krivi zbog individualizma, gledamo u pupak, a ne čitamo partnera. Ali gledajte, zadnja dva izdanja Loewea, odatle su dva pjesnika koji su super. Otkriće postoji, ali nije sasvim jer tamo već nastaje poezija. Omogućuje vam stvaranje generacijske svijesti. Ovo pitanje je toliko složeno, obuhvaća politička, ekonomska i urednička pitanja da je potpuno izvan mene.
P: Jesu li književne nagrade toliko važne?
A: [Smijeh] Ne mislim tako. Istina je da se svi mi primjenjujemo na neke u svom životu. Ponekad izađu, a ponekad ne. Normalno je da oni ne odu, ali to vas ne čini više ili manje. U konačnici, ono što brani vaš rad je knjiga u vašim rukama. Nagrada je posljedica (ili ne) dobrog djela. Ne trebate poludjeti ili osjećati zavist koju osjećate ili ratove. Ti tinejdžerski napadi bijesa za koje se čini da ti mama neće dati desert koji ne želiš.
P: Mnogi pjesnici koje sam intervjuirao predlažu da se generira više umjetničkih potpora, a manje nagrada. Koje alternative predlažete za nagrade?
A: To je opcija, naravno. No, mislim da će nagrada i dalje biti, a stipendija ne toliko. Na kraju je nagrada izvjesna: izabereš žiri, ima 300 radova i onaj najbolji, koji je obično “naj”, ide u prodaju i dobra je knjiga. U stipendiji: kako mjerite te stipendije?
P: Što mislite, što je najbolje od trenutne španjolske poezije mladih? A najgori?
A: Počevši od najgoreg, rekao bih da postoji nedostatak razumijevanja. Možda je mali dio kolača kojem težimo i oni koji ga dobivaju, ljudi koji ga ne dobivaju, to uzimaju za neprijatelja. Najgori dio se svodi na to da volite tu sektu, zar ne? U Španjolskoj postoje kao otoci malih grupa, koje su oduvijek postojale, ali možda nisu postojale s negativnim nabojem govorenja ružnih riječi, tvitanja, pravljenja podcasta koji nekoga zbunjuje. Pff… žalosno. Najbolja stvar za mene su moji novi prijatelji: Juan Diego Marín i Patricia Díaz Arcos. Oni su dva apsolutna pjesnika, fantastični i s velikim potencijalom.
Preporuke, hobiji, utjecaji
P: Hobi ili hobiji koje imate kada pišete.
A: Stavite me u donji Estes Tonne.
P: Pisane reference.
A: Manuel Francisco Reina, Álvaro García, Antonio Cabrera i Carlos Marzal.
P: Riječ koju volite.
A: Poezija.
P: Riječ koju mrziš.
A: Bol.
P: Onaj koji vas plaši.
A: Budućnost.
P: Stih koji te prati.
A: Beskonačnost je vrijeme na koži…
P: Književnost je neophodna jer...
A: Tjera nas da stvaramo fantazije i ostvarujemo ih.
P: Djelo koje biste voljeli da ste napisali.
A: četiri blokaautor Eliot T.S.
P: Autor ili autorica s kojom biste izašli na piće.
A: Miguel de Cervantes.
P: Nagrada koju biste željeli osvojiti.
A: Liga prvaka s Málagom.
P: Preporuka svima koji čitaju ovaj intervju.
A: NitkoWilliam González Guevara.