Oglasi
A u siječnju proljeće je prva zbirka pjesama Daniela, mladića strastvenog za pisanje i ljubav
Daniel Sánchez, također poznat kao "El baúl de las vidas" na Instagramu, objavio je svoju prvu knjigu poezije 18. listopada pod etiketom Postdata Ediciones. Knjiga se sastoji od 80 pjesama okruženih optimističnom i nadom punom porukom o životu. Daniel je u intervjuu za El Generacional pokazao svoju najosobniju, najiskreniju i najemotivniju stranu.
Pitati. Kako biste opisali knjigu? a ti
Oglasi
Odgovoriti. Knjiga je niz iskustava i strahova, ali uvijek okružena nadom. Prepustite se osjećaju nade koji obično nikada ne napuštamo. Što se mene tiče, smatram se vrlo osjetljivom osobom koja, kao i moja knjiga, nikada ne gubi nadu jer uvijek pokušavam misliti da, na kraju, gotovo sve može proći dobro. Sada sam zahvalan što nisam izgubio nadu da ću objaviti knjigu jer, u tom slučaju, ne bih ništa objavio.
Q. Što pokušavate poručiti svojim stihovima?
A. Često prenosim ljubav ili slomljeno srce. Međutim, u ovoj knjizi, kao uvodu u svijet poezije, želio sam malo pokazati svoj način razmišljanja.
Oglasi
Q. Vidite li ideju svojih pjesama odraženu u ilustraciji?
A. Potpuno. Točno je ono što sam želio i sa simbolima koje sam želio. On je goli, ranjivi čovjek u kojem proljeće buja i pokriva.
Q. Kakvu ulogu igra proljeće u vašem životu?
A. Za mene je proljeće u književnom smislu metafora ponovnog rođenja. Drugim riječima, želim vjerovati, a to je ono o čemu sam razmišljao, da tuge također na kraju procvjetaju.
Q. Nedavno ste rekli da ovo nije jedina knjiga koju ste napisali. Zašto ste odlučili objaviti ovu, a ne drugu?
A. Pa, zaključio sam da prvi koji sam napisao nije baš dobro dovršen i radije sam ga zadržao za sebe. Ovo je drugi koji sam napisao, ali prvi koji je objavljen. Postoji i treća knjiga koju želim sačuvati za kasnije. Odlučio sam objaviti A u siječnju proljeće jer sam u ovoj zbirci pjesama odražavao tko sam i, kao što rekoh, to je i pismo uvoda u književni svijet.
Q. Godinu dana ste živjeli u Parizu. Je li vaš boravak u glavnom gradu Francuske odražen u knjizi?
A. U ovoj knjizi se ne odražava moje iskustvo u Parizu jer sam u to vrijeme pisao prvu.
P. Izdavač kod kojeg ste izdavali posluje tek kratko vrijeme. Kako je izgledao proces objavljivanja knjige?
A. Pa, bilo je vrlo pozitivno. Jako mi se svidjelo jer sve što sam željela i imala na umu je postignuto i ostvareno. Osim toga, svidio mi se krajnji rezultat.
Q. Kad je prvo izdanje stiglo u vaš dom, kako ste se osjećali?
A. Kad mi je urednik poslao fotografije gotove knjige, plakala sam. Bilo je neizbježno. Knjiga je prije mene stigla do prijateljice pa sam izašao na ulicu i vidio torbu te potrčao da je sustignem i pitam ima li paketa. Kad sam ih dobila, bila sam tako uzbuđena i nisam se mogla prestati smijati cijeli dan. To je iskustvo koje nikad neću zaboraviti. Sada se samo nadam da je jedan od mnogih.
P. Kako je došlo do naziva "The Trunk of Lives"?
A. Pa, uvijek sam volio kovčege i imao sam ih u kući nekoliko. Dok sam razmišljao o nazivu svog bloga, vidio sam malu škrinju na svom stolu i to mi je sinulo. To je također metafora: moj blog je neka vrsta debla u kojem se nalaze moja iskustva, ali se ta iskustva odražavaju i na živote drugih ljudi, otuda i naziv.
P. U jednoj od Vaših pjesama možemo pročitati: “Život je ono što se događa dok nam ostaje želja.” Jeste li ikada zbog straha propustili priliku ostvariti san?
A. Pa, možda bih puno toga napravio da me strah nije spriječio. Otišao bih u inozemstvo prije, ili više puta. Počeo bih pisati kao što sada pišem mnogo ranije, priznao bih stvari koje do sada nisam priznao. I moram reći, kad je knjiga izašla, jako sam se bojala odbijanja i neuspjeha. Sad sam jako uzbuđena. Ne znam što će biti, ali osmijeh koji mi se pojavi na licu kad vidim knjigu je neprocjenjiv.
